Duhovna pustinja

1. Sead Alić, Copy-paste kultura

Svijest o tehničkoj reproduktibilnosti umjetničkog djela (o kojoj je nekada pisao Benjamin) povela nas je iz područja promišljanja umjetničkog djela prema estetizaciji svakodnevice (pa i politike), društvu spektakla, mekdonaldizaciji i diznijevskoj amerikanizaciji kulture cijeloga svijeta. Umnažanje je postalo ponavljanje koje zavodi, odnosno uspostavlja nove odnose kulturne i svake druge ovisnosti. Pokazalo se da u svijetu »množina« vladaju zakonitosti koje određuju današnjeg čovjeka više nego je to (često) filozofija spremna detektirati. Snaga i uvjerljivost epa danas je sadržana u malim sloganima, uz pomoć kojih se upravlja javnim mnijenjem i masama massmedijski oblikovanih potrošača informacija. Slogani su sonde pomoću kojih globalne korporacije osvajaju strukture mišljenja i govora. Umnažanje reklamnih poruka, političkih slogana, ratnohuškačkih rečenica i spektakularnih ispraznosti – završava u copy/paste kulturi, koja, nesvjesna mehanizama i tehnologija, polako ali sigurno počinje zauzimati mjesto na policama dućana globalnih trgovaca. McLuhanovo djelo Mechanical Bride prvo je na ozbiljan način promišljalo značenje koje naizgled obični reklamni slogani mogu imati na oblikovanje svjesne i nesvjesne pozicije potrošača. Analizom njegova pristupa u ovom manje poznatom djelu te usporedbom s nekim indikativnim suvremenim pojavama hrvatske i svjetske javnosti – ocrtava se kontekst kojega suvremeno filozofijsko mišljenje ne smije ispustiti iz vida.

2. Oliver Subotić, Antiisihazam moderne civilizacije

(…) Grigorije Naumenko je to odlično definisao kao informacijsko-čulnu preopterećenost jer moderni čovek svakodnevno biva bukvalno bombardovan ogromnim brojem informacija različitog tipa što nezaobilaznih (vezanih za profesiju), što potpuno suvišnih (u vidu izmišljenih potreba). Živeći u takvom ambijentu, čovek najčešće nije svestan štetnosti i posledica nekontrolisanog „konzumiranja” informacionog sadržaja, čime biva sve dublje uvučen u živo blato informacionog nihilizma sve do trenutka kada kritički aparat otupi do te mere da dođe do neke vrste kliničke smrti duše koja zbog obilja informacija nije u stanju da živi u smislu isihastičkog usmeravanja uma na Boga i uspostavljanja molitvene zajednice sa Njime. Isihastički život koji se temelji na unutrašnjoj molitvi (nasuprot bluđenju uma), usredsređivanju i pažnji (nasuprot rasejanosti), miru i tihovanju (nasuprot nemiru i buci), time biva potpuno onemogućen. Mitropolit Jerotej Vlahos je stoga u pravu kada kaže da modernom civilizacijom besne antiisihastički vetrovi (…)

3. Rafail Karelin, Demoni u savremenom svetu

Današnje vreme se može nazvati pantehničkom erom. Čovekov genije se koncentrisao na pronalaženje novih aparata i na njihovo usavrša-vanje. Pod rečima razvoj, progres, kultura, procvat, bogatstvo, životni standard i tako dalje, podrazumevaju se proizvodni pokazatelji, bro-jevi i koeficijenti. Čovek kao ličnost i društvo kao sistem, ne samo poslovnih, već i moralnih odnosa, kao da ne postoje. Čovek se smatra proizvodom svetske mašinerije, koja sadrži socijalne i društvene programe, pa čak i programe pogleda na svet. i koja pravi proizvode za potrošnju i proždire ih. Nekada je objekat sozercavanja bilo Božanstvo, zatim je, u vreme romantičarskog humanizma vaku-um, nastao prognanjem vere iz života, zauzeo čovek sa svojim pri-zemnim, izobličenim duševnim svetom koji je, ipak, još uvek čuvao iz-vesni odsjaj duhovne lepote i ostatke nekadašnje plemenitosti. Sada je nastao vek utilitarnog humanizma, što u stvari označava globalni proces raščovečenja: čovek je zaboravio na Boga i svoj duševni svet.

4. Rafail Karelin, O televiziji

Televizija je u našem domu zauzela neodgovarajuće mesto. Kao skromno obaveštajno sredstvo, ona je položila pravo na naš duševni život i ujednačila ga. U starini je središte porodice bilo ognjište. Potom je to postao sto, za kojim su se iskupljali svi ukućani posle radnog dana. Tamo su ne samo obedovali, nego i čitali Sveto Pismo. Sad je njihovo mesto po značaju zauzeo televizor. Ali, televizor članove porodice ne sjedinjuje, već razjedinjuje. Svaki od njih je opčinjen malim ekranom. Značajno je da televizor zauzima ono mesto u sobi gde je ranije bio sveti ugao sa ikonama. Stari Grci su govorili o kućnom duhu – Daimonu (demonu) ili Geniju koji je nadahnjivao misli; seljaci o zloduhu koji je mučio ukućane noćnim morama. Domaći duh našeg vremena je u potpunosti otelovljen – to je televizor. Sveti Oci su imali odričan stav prema pozorištu i priredbama, koji razvijaju moć mašte tesno povezane sa strastima. Sveti Jovan Zlatoust nazivao je pozorište učilištem strasti, iako je starogrčka tragedija, za naše pojmove, naravstvena (moralna). Sveti Oci nisu delili pozorišne predstave na korisne i štetne. Oni su osuđivali sam postupak – oponašanje istine, igranje sa stvarnošću.

5. Vjekoslav Bajsić, Brak u današnjem urbaniziranom i tehniziranom društvu

Čovjek je uvijek nedostatke svoje animalne prirode nasuprot novonastalim prilikama nadoknađivao kulturom, i onom religioznom. Čini se kao da stojimo na pragu novog razdoblja, jezik kojega uspijevamo izricati tek nekim nesigurnim prvim slogovima, kao moderna muzika, koja je, iznenađena novim mogućnostima tonova, posve zaokupljena istraživanjem njihovih dometa. Što je nekada bilo unutar grupe samo po sebi razumljivo, tj. mogućnost komunikacije, to se danas postavlja kao prvi problem između osoba. U novim gradskim naseljima župnik mora tek okupljati svoju zajednicu. Zato ne može pretpostaviti da ona već postoji i da se ravna po nekim uhodanim pravilima i idejama. Ideal vrijednosti osobe može omogućiti da se na ljudski dostojan način dođe do tog prvog kontakta. No u tom smislu valja tek odgajati ljude, uključivši, dakako, samoga sebe.

6. Vladimir Davčev, Tehnologija kao oblikovateljica ljudske kulture: društvene i psihološke posljedice

Iznimni utjecaj tehnologije na ljudski život oduvijek je bio paradoksalan. Primjerice, tehnologija je jedan od činitelja koji pridonosi neizvjesnosti budućnosti uslijed unutarnje proturječnosti tehničkog sustava i društva. Naime, što je tehnologija moćnija to je svijet uznemireniji. Pojedini autori izražavaju mišljenje da je upravo tehnodiskurs u stvari diskurs čovječnosti i način njezina poboljšanja. Unatoč ovome, pojedini autori, humanisti prije svega, misle da se tehnologija može ispuniti tradicionalnim vrijednostima. U stvari, oni smatraju da današnja kultura ima samo djelatnu vrijednost odjeljenu od tradicije koja je oblikovana tehničkim napretkom i ekonomskim potrebama. Kultura je snažna oblikovateljica ljudskoga ponašanja jer je temelj svjesnih i nesvjesnih uvjerenja. Ona je put »ispravnih« načina života. Ne ugrožava li razvoj tehnike i tehnologije taj put »ispravnih« načina života?

7. Papinsko vijeće za društvena obavijesna sredstva: Etika u obavijesnim sredstvima

Način kojim se ljudi služe obavijesnim sredstvima može proizvesti pozitivne i negativne učinke. Premda se često kaže, a mi ćemo to također često ovdje ponoviti, da društvena obavijesna sredstva «vedre i oblače», ona ipak nisu slijepe prirodne sile koje izmiču ljudskom nadzoru. I premda komunikacije često imaju nepredvidive posljedice, ljudi sami odabiru hoće li koristiti društvena obavijesna sredstva u dobru ili lošu svrhu, na dobar ili loš način. Ovi se izbori, temeljni za etičko pitanje, ne odnose samo na one koji priopćenja primaju (gledatelje, slušatelje, čitatelje) nego i na one koji nadziru društvena obavijesna sredstva i utvrđuju njihovo ustrojstvo, njihove politike i njihov sadržaj. Riječ je o javnim službenicima i urednicima, voditeljima službi u uredništvu, proizvođačima, piscima, dopisnicima i drugima. Za te je osobe osobito važno etičko pitanje: primjenjuju li se društvena obavijesna sredstva za dobro ili za zlo?

8. Dževdet Hadžiselimović, (Video)medijska pismenost, manipulacija, ovisnost

Kao dio šireg fenomena masmedijske kulture (video)medijska se pismenost postavlja u kontekst raznovrsnih umijeća »čitanja« kojima bi čovjek trebao ovladati živeći okružen (video)medijima te izložen stalnim, dinamičnim i ubrzavajućim promjenama. Neophodnost i hitnost razvijanja (video)medijske pismenosti proizlazi, prije svega, iz brojnih nepovoljnih posljedica manipulacijske moći (video)medija u životu današnjeg čovjeka: (video)medijska ovisnost, informacijsko zagaðivanje i nesnalaženje u poplavi informacija, parcijalizacija svijesti i dezorijentacija, opadanje sposobnosti usredotočivanja pozornosti, slabljenje empatije i navikavanje na patnje i stradavanja drugih, zatiranje autentičnih kultura, jezika i umijeća, ekscesivna potrošnja i ubrzana globalna destrukcija okoliša i sl. Predočavaju se neke od strategija (video)medijske manipulacije i propituju pokušaji, mogućnosti, poteškoće i barijere u sustavnom razvijanju (video)medijske pismenosti ili umijeća »čitanja« (video)medija.

9. Kenneth Einar Himma, The concept of information overload: A preliminary step in understanding the nature of a harmful information-related condition

The amount of content, both on and offline, to which people in reasonably affluent nations have access has increased to the point that it has raised concerns that we are now suffering from a harmful condition of “information overload”. Although the phrase is being used more frequently, the concept is not yet well understood – beyond expressing the rather basic idea of having access to more information than is good for us. This essay attempts to provide a philosophical explication of the concept of information overload and is therefore what philosophers call “conceptual analysis” – a task that, along with normative ethical analysis, is distinctive to Anglo-American style analytic philosophy. I will begin with an analysis of the atomic concepts expressed by the terms “information” and “overload” and then attempt to give a philosophical explanation of the concept of information overload that more precisely identifies exactly what the condition amounts to.

10. Ivana Kronja, Čovjek tranzicije u mas-medijskom društvu (slučaj Srbija)

Zemlje tranzicije danas, zajedno s ekonomskom i političkom, doživljavaju i »medijsku« transformaciju, točnije izravnu transformaciju u mas-medijsko postmoderno društvo, u kome su svi važniji socijalni odnosi posredovani medijima. Ove transformacije predstavljaju nužnost što ju nameću kapitalistički privredni sustav i demokratski poredak koji se u ovim društvima uspostavljaju. One također donose i kulturne i psihološke promjene: televizija postaje ključni faktor porodičnog i društvenog života; potrošnja, moda i kult tijela, zajedno sa sadržajima popularne i populističke lokalne kulture, preko masovnih medija stižu do masa novopečenih potrošača, dok se značajne političke i socijalne nepravde, nejednakosti i sukobi neutraliziraju i prikazuju kao razlike u »životnim stilovima«, što je tipično i za zapadnu mas-medijsku kulturu. Ovo će izlaganje razmotriti skorašnje primjere srpsko-bosanskog Velikog brata, srpsku tabloidnu štampu i izbor za pjesmu Eurovizije, u pokušaju da bolje razumije ulogu domaćih i stranih medija u procesima fragmentacije stabilnih društvenih identiteta, kulturne globalizacije i političkih manipulacija.

11. Vitalije Justinov, Televizija kao problem savremenog pastirstva

Mi još nismo do kraja razumeli kakve će ogromne posledice imati pronalazak televizije. Posedujući uistinu magičnu privlačnost i istov-remeno u sebi krijući strašni otrov izopačenosti, ona je poput nezadr-žive prirodne stihije osvojila za sebe najistaknutije mesto gotovo u svakoj kući, u svakoj porodici. Savremeno pastirstvo ne može i ne sme da prećuti problem televizije, koja po sili uticaja na ljudsku dušu nije ničim prevaziđena. Borba sa televizijom mora biti naš najpreči zadatak, a to govorimo bez preuveličavanja jer se njen uticaj nastavlja svakog časa i svake minute u našem sopstvenom domu. Borba protiv televizije mora biti zasnovana na ispravnom shvatanju tog izuma modernog genija, no teškoća i složenost koja nas pri tome čeka nije u njoj, nego u bezgranično raslabljenoj ljudskoj volji, koja naprosto u sebi ne nalazi snage da se na vreme odupre tom sablaznjivom i primamljivom zadovoljstvu. Ovde se možemo prisetiti reci sv. Pavla: “Sve mi je slobodno, ali nije sve na korist; sve mi je slobodno, ali neću da sto ovlada mnome” (1. Kor. 6, 12).

12. Noam Chomsky, Mediji, propaganda i sistem

U svojim analizama političke stvarnosti i kapitalističke demokracije, Noam Chomsky, najpoznatiji suvremeni lingvist i najznačajnije ime suvremenog anarhizma, često polazi od glasovitog paradoksa kojeg je definirao škotski filozof David Hume – od “paradoksa vlasti”. Prema Humeu, jedan od najzanimljivijih problema svake političke konstrukcije jest lakoća kojom se većina, nad kojom se vlada, uvijek prepušta manjini koja ima moć. “Potčinjavanje je implicitno.” Kako je, doista, moguće da manjina, koja ima samo monopol nad mišlju, vlada većinom koja raspolaže silom? Humeov zaključak glasi da svaka vlast mora počivati na “kontroli misli”.

13. Tonči Trstenjak, Ovisnost o televiziji

Televizija je postala svagdanja potreba suvremenog čovjeka: član obitelji, kućni ljubimac, dnevna razbibriga, ali i uzrok zabrinjavajućih patoloških stanja. Sve se više vremena provodi pred malim ekranom. Listu predvode građani SAD-a i Meksika, a u srednjoeuropskom okviru Mađari i Hrvati s gotovo četiri sata dnevnog gledanja televizije. Autor razmatra uglavnom negativne učinke te činjenice kako ona utječe na zdravstveno stanje gledatelja i na međuljudske odnose, osobito u obitelji. Zabrinjava sve veći broj TV-ovisnika koji se u svom patološkom ponašanju ne razlikuju od ovisnika od kemijskih sredstava. Takvo stanje naročito je alarmantno u populaciji djece kojima je televizija ponekad i odgojitelj i zamjena za roditelje. Starije osobe također spadaju u rizičnu skupinu kojima je mali ekran bijeg od osame i depresije i uzrokuje teške zdravstveneprobleme. Autor na temelju najnovijih istraživanja donosi statističke podatke o TV-ovisnosti, vrstama ovisnosti i uzroko-vanimpatološkim stanjima.

14. Milan Polić, Ideologija i idea

Polazeći od određenja ideologije kao više-manje povezanog skupa ideja kojim se neki parcijalni interes nastoji prikazati kao opći radi njegove lakše obrane i odjelovljenja, u članku se razmatraju likovne poruke česte u nastavnim materijalima i masovnim medijima kojima se nastoji utjecati na vrijednosni stav, mišljenje i ponašanje primatelja poruke, s ciljem ostvarenja određenih interesa pošiljatelja poruke. Manipulacija gledateljima stara je tisućama godina, no suvremenim razvitkom multimedija dobiva nove mogućnosti i snažan zamah. Namjera je članka sadašnjim i budućim odgajateljima osvijestiti neke skrivene likovne poruke i potaknuti ih na kritičko promatranje likovnih pojava, što je jedan od uvjeta najprije njihovog osobnog oslobođenja, a onda i istinski odgojnog djelovanja.

15. Aleksandar Mijatović, Reklamni diskurz, spolna razlika i rodna stvarnost

Težište rada je na učincima refleksivnog pogleda u vizualnim medijima i njihovom predstavljanju spola/roda. Refleksivni pogled upliće gledatelja u sliku, lišavajući ga time njezinog predmeta da bi mu potom bio vraćen kao predmet želje. U reklamama ne predstavlja samo spolnost robu, već potonja, u skladu s Mancovom definicijom fetišističkog karaktera robe, otkriva dimenziju i aspekte spolnosti koji su se prije otimali viđenju. Iz oblika robe proizlaze učinci retroverzije (Lacan) prema kojima spolnost predstavlja robu, umjesto obrnuto. Promatračka pozicija refleksivnog pogleda nije definirana oprekama poput subjekt-objekt, aktivno-pasivno, muško-žensko. Prije je to međuprostor između utemeljujućih i odbačenih identifikacija. Ove druge su iz te utemeljujuče perspektive besmislene i nespoznatljive, ali se u «njihovoj sjenh okuplja cjelokupno vizualno polje, odnosno djelokrug/vidokrug slike.

16. Marko Sapunar, Novinarska retorika “als ob”

U radu se analiziraju i tipiziraju retorički postupci u destruktivnoj komunikaciji. S tim u svezi je utvrđeno: da je novinarska destruktivna retorika najviše prisutna u žutom novinarstvu i političkoj komunikaciji, da ta retorika izbjegava argumentaciju i težište stavlja na sotonizaciju osoba, ideja ili stvari koje želi negirati. Što se pak namjere te retorike tiče, ona, po autoru, proizlazi najviše iz nesposobnosti novinara da se afirmira na pozitivan način, te predstavlja suvremenu formu herostratizma. A budući da suvremeni mediji omogućuju prevelik utjecaj novinara u društvu, drugi uzrok je i nastojanje nekih novinara da se nametnu politici i društvu kao vrhunski arbitri u tumačenju što jest pravilno, a što to nije. Zaključak je ove analize da se ovaj fenomen mora proučavati multilateralnim strategijama, jer se bez toga javnost ne može uspješno nositi s negativnim posljedicama što proizlaze iz ovoga zastranjivanja novinarstva.

17. Sandra Soče Kraljević, Istraživanje utjecaja masovnih medija na potrošače

Svrha istraživanja medija sastoji se u pravovremenom usmjeravanju (prenošenju) određenog oglasa “pravim” osobama tj. onima čiju potrebu pokrivamo, prodajemo im proizvod, nudimo uslugu i slično i želimo da do njih dopre informacija. Stoga je potrebno napraviti adekvatan odabir medija, odnosno vrstu medija te vrijeme emitiranja oglasa. Poznato je da najbolji oglas ostaje nezapažen ako nije lansiran preko adekvatnog medija u pravo vrijeme. Zbog navedenih razloga istraživanja medija se sve više razvijaju, a rezultati tih istraživanja danas su sve potrebniji da bi se ostvarilo uspješno tržišno poslovanje i postigla konkurentska prednost. Danas u razvijenim zemljama postoje specijalizirane institucije koje istražuju medije i njihovu učinkovitost.

18. Martina Staničić, Stroj utjecaja

Mediji su trenutno u rukama klasa na vlasti koje ih ‘okreću’ sebi u korist (Enzensberger). Budući da je njihova struktura ‘temeljno egalitaristička’, revolucija je jedina mogućnost da im se vrati njihov društveni poziv otvorene komunikacije i neograničene demokratske razmjene koju im je oduzeo politički poredak. Danas u okviru kapitalističkog razvoja, mediji postaju sredstvo masovne socijalizacije, čija su praktična sredstva u rukama samih masa. Pogrešno je mišljenje, da su mediji u društvenom poretku samo ‘puko i jednostavno odašiljanje’. Oni su prenositelji ideologija vladajućih klasa. Masovni mediji onemogućuju proces razmjene jer ih se, najkraće rečeno može definirati kao ‘oni su ti koji zauvijek zabranjuju odgovor’. Po tome su apstraktni, a upravo se na toj apstrakciji temelji sustav društvenog nadzora i moći. Posjedovati moć znači djelovati na način da onome tko ju posjeduje nitko ne može uzvratiti. Drugim riječima, osoba koja posjeduje moć prekida razmjenu u svoju korist i uspostavlja neravnotežu društvenog poretka – monopol. Isto vrijedi i za medije koji zauvijek zabranjuju odgovor. Da bi se to stanje prekinulo, potrebna je revolucija – ponovna uspostava mogućnosti odgovora, a to znači rušenje današnjeg ustroja medija.

19. Saša Pocrnić, Telereligion

Television? The word is half Greek and half Latin. No good will come of this device. (C.P. Scott, 1936.)

20. Jerko Valković, Istina u promidžbi: Retorički elementi promidžbene komunikacije i etičke implikacije

Kao što se istinitost i autentičnost komunikacije ne mogu svesti samo na ispitivanje istinitosti ili podudarnosti poruke sa stvarnošću, tako se i promišljanje o istini u promidžbi ne može zaustaviti samo na istinitosti promidžbene poruke. Etičko promišljanje o istini u promidžbi usmjerava pozornost na cjelokupni komunikacijski proces, uvažavajući pritom specifičnosti promidžbene komunikacije. Ono što na osobit način obilježava promidžbu su njezine funkcije: informativna i persuazivna. Promidžba je komunikacija koja je po svojoj definiciji persuazivna, budući da joj je cilj usmjeravanje i navođenje prema željenom djelovanju. Tragom tih funkcija, kao i drugih karakteristika, ukazuje se na elemente koji su zajednički Aristotelovoj retorici i promidžbenom govoru, s posebnim osvrtom na etičke implikacije. Poticanje na djelovanje-kupnju te upotreba raznih tehnika u ostvarivanju toga cilja, čemu teži promidžbena komunikacija, ne smiju dovoditi u pitanje ili bitno ugrožavati pravo na slobodu izbora potrošača. Tako je istinitost unutar promidžbene komunikacije usko povezana s priznanjem i poštivanjem sugovorni-ka-potrošača, odnosno s poštivanjem dostojanstva ljudske osobe, što je za oglašivače velik izazov, ali i temeljni kriterij njihova djelovanja.

21. Marko Vučetić, Čovjek i kultura “duhovne pustinje”

Čovjek je biće dijaloga, biće komunikacije, te se upravo na ovome području najuočljivije manifestiraju znakovi moguće krize. Cornelio Fabro, analizirajući komunikacijsku situaciju današnjeg čovjeka, uočava kako je tišina zamijenila govor. Razgovor sa samim sobom, bez kojega nema niti dijaloga sa drugima, supstituiran je čovjekovim pokušajem da putem umjetnosti, kulture ili filozofije uspostavi izvanjski dijalog sa svijetom koji ga okružuje. Kultura nastala u ovakvom okružju »duhovne pustinje«, kako kaže Fabro, također sama postaje kulturom egzistencijalno-duhovnog kolapsa. U radu se kritički propituje teza po kojoj je čovjek osamljen, predan duhovno-kulturnoj pustinji isključivo zbog toga što se udaljio od svoga temelja, što prvenstveni interes njegova cjelokupnog istraživanja ne leži u području bitka i realnosti, nego u području mogućeg i virtualnog.

22. Nada Zgrabljić Rotar, Medijska pismenost, medijski sadržaji i medijski utjecaji

U članku se definira pojam medijske pismenosti i načela na kojima se suvremeni koncept medijske pismenosti zasniva. Raspravlja se o mogućim definicijama pojma medij i mediji masovne komunikacije. Medijski sadržaji koji posebno zanimaju medijsku pismenost su nasilje, pornografija, stereotipi i reklame pa se istražuju definicije tih pojmova. Složeno pitanje medijskih utjecaja bilo je predmetom mnogih istraživanja. Najviše je istraživano nasilje i utjecaji nasilja na djecu, polazeći od nekoliko različitih hipoteza. Na kraju se raspravlja o različitim međunarodnim strategijama za rješenje složenog odnosa dijete – mediji u kontekstu suvremene medijske proizvodnje zasnovane na načelima ekonomske logike i ekonomskih zakona. Na kraju se spominju pokušaji i neka pozitivna rješenja u Hrvatskoj, te preporučuju nove strategije razvitka koncepta medijske pismenosti u Hrvatskoj.

 


About this entry